Prije dije godine sam se porodila i sanjala sam taj trenutak kada cu postati mama na moju srecu nosila sam djevojcicu i odbrojavala sam sate kada cu je primiti na grudi desio se i taj dan rodila sam je bila sam preretna, srce mi je htjelo na usta da iskoci aali kada su mi je donijeli i kada sam je uzela u narucje vise se nisam osjecala isto jednostavno je nisam prihvatala nisam osjecala nista prema njoj kao da mi nije nista mislila sam da je razlog tome bol koju sam prozivjela malo rije toga. Ali prolazili su dani pa i mjesevi ali to nije bio zivot o kojem sam mastala, prije par mjeseci se razbolila i morali smo joj dati krv a kada su doktori rekli ni moja ni muzeva krv ne odgovara naprosto sam se sokirala.Odmah sam posumnjala zatrazila sam DNK analizu koja je potvrdila da ona nije nase dijete u kontrolu bbolnickih knjiga doslo se do saznanja da je tu nockada sam se porodila rodena jos jedna djevojcica sestrice su slucajno ili namjerno zamijenile njih dvije odma smo otisli na adresu tih rodtelja a kada su otvorili vrata stana moje srce je pocelo po noco da kuca kao da sam bila zarobljen u vremenu i kao da nisam bila ziva svo vrijeme. A kada sam vidjel a moju djevojcicu vrijeme je ponovo krenulo konacno sam mama i ne znam da li mi je draze sto sam saznala da nisam postala monstrum koji mrzi svoje dijete ili sto mi se vratio osjecaj onaj ojscaj ne viđene srece i zadovoljstva. Na srecu i beba koja je slucajno bila moja se oporavila i sretno raste i ljubav kakvu zasluzuje svako dijete pa i ona sama.
Nema komentara:
Objavi komentar