Vraćala sam se sa društvom sa mora, potrošili lovu svu, ipak je to bilo Zrće. I stanemo mi na benzinskoj, zaboravili da nemamo para. Natoči jedan od nas auto i ode platit.
Mi tako njega čekamo, sve normalno. Izlazi on van smijući se ko budala. Pita nas imamo li pare i onda nama svima sinulo da smo sve pare potrošili.
I tako mi morali zvat njegovog starog da putuje 250 kilometara samo da nama dođe platit gorivo. Strahota.
Nema komentara:
Objavi komentar